ADVERTISEMENT

U presudi koja bi mogla odrediti njezin ugled, Sud pravde Europske unije odlučit će je li Komisija prekršila pravila transparentnosti time što je odbila objaviti sadržaj njezine tekstualne komunikacije s izvršnim direktorom Pfizera Albertom Bourlom.

Odluka koja će biti donesena u srijedu, poznata kao Pfizergate, imat će dalekosežne posljedice na način na koji najviši dužnosnici Europske unije vode poslove iza zatvorenih vrata, a mogla bi baciti i sjenu na drugi petogodišnji mandat Von der Leyen na čelu Komisije, koji je započeo 1. decembra.

Jesu li SMS-ovi službeni dokument?

Dok se bori zadržati relevantnost Komisije u okruženju rastuće nacionalističke retorike unutar EU, već se suočila s kritikama zbog svoje sklonosti centralizaciji moći i odustajanja kad je riječ o ekološki usmjerenim obvezama.

Bit problema je u tome trebaju li se tekstualne poruke smatrati dokumentima i stoga biti prikladne za objavu u ime transparentnosti. Dok aktivisti i mnogi vanjski promatrači tvrde da bi ih trebalo tretirati kao svaki drugi oblik službene komunikacije kad je riječ o provođenju politika, Komisija se s tim ne slaže.

Slučaj je pravno nezgodan za Von der Leyen jer je ona ne samo lično odobrila najveći ugovor EU o vakcinama, vrijedan milijarde eura, već i predsjeda samom institucijom koja je zadužena za provođenje prava EU, uključujući načela transparentnosti i odgovornosti.

Ursula von der Leyen (Izvor: AP Photo/Geert Vanden Wijngaert)

Ako sud presudi protiv nje, to bi moglo poslužiti kao političko oružje širokom spektru njezinih kritičara. To bi također predstavljalo veliku neugodnost s obzirom na to da je prošlo tek nekoliko mjeseci otkako je javno obećala braniti standarde transparentnosti, učinkovitosti i poštenja u svom drugom mandatu.

"Duboko povjerenje"

"Ova sudska presuda mogla bi označiti prekretnicu za transparentnost u EU. Kad je riječ o ključnim odlukama, posebno onima koje utječu na javno zdravlje, tajnovitost treba izbjegavati", rekla je Shari Hinds, dužnosnica za politiku EU u nevladinoj organizaciji Transparency International.

Slučaj je pokrenuo The New York Times, koji je 2022. tužio Komisiju zbog odluke da ne objavi poruke. Postojanje poruka otkriveno je u intervjuu za The New York Times u aprilu 2021. godine, u kojem je Bourla opisao njihovu komunikaciju kao izgradnju "dubokog povjerenja" koje je olakšalo pregovore o značajnom ugovoru o cjepivu.

Taj je dogovor finaliziran u maju 2021., a uključivao je obvezu EU da kupi do 1.8 milijardi doza Pfizer-BioNTechova cjepiva protiv covida-19, što je daleko najveći od svih ugovora koje je Bruxelles potpisao. Predviđao je isporuku naručenih 900 miliona doza do 2023. godine, uz opciju narudžbe dodatnih 900 milijuna.

Poziv na buđenje EU institucija

Europska pučka pravobraniteljica utvrdila je 2022. da odluke Europske komisije o spornim porukama predstavljaju loše upravljanje. Emily O'Reilly, koja je bila pravobraniteljica od 2013. do 2025., nazvala je to "pozivom na buđenje" za institucije EU.

Rekla je da je transparentnost nazadovala tokom vladavine Von der Leyen. Posebno je kritizirala samu Von der Leyen optuživši predsjednicu Komisije u intervjuu za Politico prošle godine da je stvorila kulturu "zadržavanja informacija" iz političkih razloga.

Također je kritizirala izostanak Von der Leyen s jedinog ročišta koje je do sada održano u tom slučaju: "Jedina osoba koja nam je mogla sve reći nije bila prisutna."

Komisija je objavila da "nikad nije poricala razmjenu tekstualnih poruka s izvršnim direktorom Pfizera. U to vrijeme, kad je svijet prolazio kroz tešku pandemiju, mnogi su čelnici redovito kontaktirali direktore farmaceutskih tvrtki". Razmjena poruka ne znači da se o ugovorima pregovaralo na toj razini, dodala je Europska komisija.

Nije izvukla prave pouke

Iako je priznala da je zdravstvena kriza s covidom-19 bila "posve nova situacija" koja je dovela do toga da Komisija mora surađivati s industrijom, Emily O'Reilly smatra da Von der Leyen nije izvukla prave pouke iz pandemije. U slučaju o kojem će se odlučivati u srijedu sud je održao ročište u Luxembourgu u studenome. Veliko vijeće suda dalo je naslutiti da je skeptično prema odbijanju Komisije da objavi poruke.

Nakon godina nejasnoća čak i o samom postojanju poruka, Komisijini su odvjetnici napokon priznali njihovo postojanje. To je izazvalo smijeh među prisutnima, ali i nestrpljenje sudaca. "Ne poričemo da poruke postoje", rekao je odvjetnik Komisije Paolo Stancanelli usred ročišta.

Advokat Komisije negirao je njihovu važnost rekavši da bi ih sačuvali i potencijalno učinili dostupnima da su bile povezane s pregovorima o ugovoru s Pfizerom.

Suci su pokazali znakove iritacije jer Komisija više puta nije uspjela objasniti kako odlučuje o tome šta je važno, a šta nije, postavljajući forenzička pitanja na koja dužnosnik Komisije nije mogao odgovoriti: Jesu li izravno pitali Von der Leyen za poruke? Jesu li provjerili njezin telefon ili račune? Jesu li ispitali predstojnika njezina ureda?

Šta se dogodilo s telefonom Von der Leyen

Nakon više od tri sata rasprave suci su uputili oštre kritike odgovorima Komisije i stavu prema zahtjevu The New York Timesa. Jedan od sudaca, José Martín y Pérez de Nanclares rekao je da izvršno tijelo nije objasnilo zašto ne može podijeliti poruke.

Bondine Kloostra, odvjetnica The New York Timesa, rekla je da je "vrlo razočaravajuće koliko je nepripremljen" bio predstavnik Komisije tokom ročišta: "Još uvijek ne znamo što se dogodilo s telefonom Von der Leyen i jesu li poruke razmjenjivane putem prijenosnog računala ili nekog drugog uređaja."

Pritisak na Von der Leyen raste i nevezano za ovaj slučaj. Ured europskog javnog tužitelja, zadužen za istraživanje ozbiljnih financijskih kaznenih djela protiv financijskih interesa EU, potvrdio je da istražuje Komisiju zbog načina na koji je provodila nabavu cjepiva.

U martu je glavna europska tužiteljica Laura Codruța Kövesi potvrdila da je njezin ured nedavno ispitao dužnosnike Komisije o načinu na koji su vođeni pregovori o cjepivu.