ADVERTISEMENT

Vučinić je komentarisao burna dešavanja na početku sjednice NSRS ove nedjelje, riječima da Lista za pravdu i red, možda, ponekad vodi “neku vrstu politike koja povremeno i zahtijeva incidentne situacije.”

“Nekada neke stvari ne možete samo tako prećutati. Na prošloj sjednici putovao sam iz Trebinja do Banja Luke da bi me nakon 12 ili 14 sekundi (u sali) Stevandić izbacio sa sjednice. Nisam mu ništa rekao uvredljivo i ružno, iako je nama dijelio dijagnoze, govorio da idemo kod psihijatra, da smo nenormalni, ludi. Ja sam mu tada samo rekao da bi valjalo da izmjeri pritisak u tom momentu. Nekada se burnije reaguje. Kada vam oduzimaju riječ, a onda galamite...Nekada mora tako. Ispada kao da nas ima bar 20 u skupštini, a mi smo možda i najmanji klub.”

Vučinić kaže da je ranije upućivao pohvale Stevandiću “jer je bio korektan, normalan u ophođenju prema svim poslanicima.”

“Zaista nije bilo nekih većih trzavica. Moglo se pričati, ali kako je vrijeme išlo, vjerovatno je on dobio neki zadatak da bude gori ili je shvatio da treba tako da se ponaša. Ali očigledno je kod njega rasla mržnja iz dana u dan. Ja ću vas podsjetiti da je na mene prije godinu dana nasrnuo da me udari glavom u skupštini. Reagovala je policija i obezbjeđenje.”

Stevandić je u utorak objavio snimak i tvrdi da ga je fizički napao Nebojša Vukanović te je najavio i prijave protiv njega. Vučinić objašnjava da je povod cijele priče Zakon o zaštiti ustavnog uređenja, koji se prvo hitno pojavio, a zatim odjednom povučen sa dnevnog reda.

“Mazalica je preko Twittera povukao zakon i nikada zvanično obrazloženje (o tome) nije stiglo u NSRS. Nebojša Vukanović je upitao Nenada Stevandića da li mogu oni to da obrazlože, a on mu je govorio da to nije na dnevnom redu. On ga pita kako nije, kad nismo zvanično ni skinuli to iz dnevnog reda, a on mu je govorio da prekine, da zaveže i takve neke stvari i grozote. I onda je, naravno, Nebojša Vukanović, kao i uvijek, temperamentnije malo reagovao.”

Vučinić smatra da se vlast morala predomisliti oko ovog zakona zato što je “vjerovatno bilo nekih poziva”, i vjerovatno zato što su shvatili da je to kršenje ustava, da je to zadiranje u privatnost i da to nema veze s demokratskom državom, nego da se pravi “partijska država.”

“Da li je bilo poziva iz međunarodne zajednice, ne znam. Možda je to bio jedan od onih probnih balona i pokušaja da se napravi određeni prijedlog zakona koji će možda i biti usvojen pa se neće primjenjivati pa ćemo se povući i biti finiji pred međunarodnom zajednicom…Svakako da su oni od samog početka shvatili da se radi o ničemu opasnom čim vlada i Radovan Višković nisu to predložili, a oni u 99% slučajeva predlažu sve moguće materijale za zajednice Narodne skupštine. Sreća je nama što su oni nekoga ili nečega prepali — da li je to zakon, da li je to obaranje na Ustavnom sudu, da li je to neki poziv preko Drine ili preko Save, zaista ne znam odakle se ti pozivi, ali pretpostavljam da je nešto jer nisam siguran da su se oni tek tako dozvali pameti.”

Komentarišući raspravu o Prijedlogu deklaracije o migrantima predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji je bio i uvodničar, Vučinić kaže da je ta tačka je bila potpuno nepotrebna.

“Pokušavaju da nas navuku da glasamo sa njima za jednu deklaraciju koja je politički akt, koja ništa ne znači, koja nema pravno obavezujuću snagu i samim tim su promijenili retoriku rekavši da Bećirović i Komšić stalno idu u London pa možda su oni ipak ti koji pregovaraju sa Britanijom (o migrantima). Mi sa Britanijom nemamo ugovor o readmisiji i da ga imamo, to nema veze sa Narodnom skupštinom Republike Srpske već sa Savjetom ministara BiH gdje SNSD čini većinu i gdje imamo svoje, takozvane, srpske SNSD reprezentativce koji bi to mogli zaustaviti, a i da ne zaustave Košarac i Amidžić imamo Predsjedništvo BiH gdje se konsenzusom mora ratifikovati takav sporazum, i ako nema konsenzusa Željka Cvijanović može da zatraži veto i da dođemo na Narodnu skupštinu Republike Srpske. Naravno da je priča za malu djecu.”

Poslanik opozicije tvrdi da su u NSRS predstavljeni lažni podaci da je u 2020. godini bilo 40.000 migranata u BiH.

“Nije ih bilo, izvinjavam se, tačni podaci kažu da ih je bilo svega 15.000-16.000 u posljednjih 7,5 godina. Od tog broja svega 3.300 i nešto otprilike je zvanično zatražilo azil, a nisam siguran da ih je 500 do 1.000 dobilo. Vjerujem da je i manji broj azila u BiH. Mi uopšte nemamo kapacitete da primimo tolike količine migranata. Imamo ukupno dva azilantska centra i još četiri privremena prihvatna centra, nijedan od njih nije u Republici Srpskoj, tako da mi zaista možemo reći da nemamo problem s migrantima.”

 O izmjeni zakona o policiji, Vučinić smatra da definitivno postoji manjak policajaca u Republici Srpskoj, ali…

“To nije za rezervne sastave i paravojne jedinice, ako ih tako možemo nazvati, a sve liči na to. Nevjerovatno je da su jedva dočekali iz Federacije određeni političari poput Rama Isaka, da nije prošlo ni sedam minuta (da reaguju) kada su objavili da Vlada razmatra da će napraviti rezervni sastav policije. To je nevjerovatna i luda politika koja ne vodi nikakvom suživotu ni boljem životu građana u BiH, u oba entiteta, u sva tri konstitutivna naroda, ali zaista je nešto na čemu jašu naše političke elite.”

Vučinić sa 21 godinom postao je tada najmlađi odbornik u istoriji Trebinja, a kasnije i najmlađi poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske sa 23 godine. Kaže da mu se sviđa politika, iako posao nekada nije nimalo lak.

“Koliko god se činilo, daj nemamo nekih sjednica toliko često, jer nekada i po dva, tri mjeseca odmaramo, ne radimo ništa, ali onaj ko hoće da se bavi politikom, pogotovo na ovakav način kakav to radimo mi iz Liste za pravdu i red, zaista treba zavrnuti rukave, prije svega treba saslušati mnoge probleme građana, gledati na koji najbolji način može da se reaguje, da se isprave nepravde. Vrlo je težak poziv, ko hoće da se njime bavi na ozbiljan način, a ko hoće da prima platu kao pojedini poslanici, da ne dolazi na sjednice ili da dolazi nonšalantno, to je jedan lagan poziv. Osim ako živite malo dalje od Banja Luke, kao mi što dolazimo iz Hercegovine, pa je to teže jer morate u putu da provedete po par sati i po ovakvim drumovima. Vidjećemo šta će biti, pretpostavljam da ću nastaviti, odnosno pokušati da nastavim u Narodnoj skupštini Republike Srpske i u narednom mandatu i u narednom sazivu, ali sve je do građana.”